Home Motiviši se Pogriješio sam, pa šta? Niko nije savršen.

Pogriješio sam, pa šta? Niko nije savršen.

-

Nešto što je jako interesantno kod nas ljudi je ta famozna težnja ka savršenstvu. Uprkos tome, svi znamo da niko nije savršen. Šta ćemo sad?

Posebno  je dominantna fabrika filmova u kojoj sami sebi namećemo glavnu ulogu ali sa negativnim činom.
Odjednom, dan ili noć pred novu, a pritom jako važnu situaciju u našim životima, postajemo režiseri ali zanimljivo, svaki kraj isti pobogu.

Kada bi sve radili na savršen način, da ne bi postalo i malo dosadno? A sve one lekcije i sam proces učenja na svojim greškama, ništa ni to?

Sve to što se dešava kao na nekoj pozorišnoj predstavi, podstaknuto je strahom koji se krije iza, znaš onih crvenih zavjesa, upravo tu.  E sada strah od neuspjeha, pa i da razumijem, ali strah od uspjeha-diskutabilna stvarčica. Šta ako krene pokvareni gramofon pa samo ponavlja „ej nema mjesta greškama, ja sam već sada uspješan/na, ja sam već sad savršen/a…?“ 

Da li stvarno sarađivati sa kolegom strahom?
 -Prvo treba otkriti šta je to zaista greška, lični neuspjeh, pa onda pruži mu ruku, hajde upoznati se. 

Umjesto “samo da sam… sve bi bilo bolje“ zagrli svoj lapsus i prihvati kao dio sebe. Ovdje ističem odgovornost. Dok god krivimo tamo nekoga lekcije se samo nižu, a mi stojimo i stojimo. Zapitaj se šta si naučio iz svega toga, šta je to pozitivno u scenariju. 

niko nije savršen

Sigurno možeš izvući prvo pravilo koje kaže: Bilo koja greška nije tu u odijelu kazne već da nam pomogne u napretku prema boljim verzijama sebe.
Lijepo je imati zacrtane ciljeve ali ne puštaj mozak da trčkara samo linearno. Mozak jeste savršen, ali nauči upravljati njime.

Puno je lakše kada prihvatimo da nismo rođeni kako bi radili najbolje i bez greškica. Prihvati da postoji šira slika koju možda trenutno ne vidiš i da smo sa razlogom napravili baš to što i jesmo. 

Neuspjeh je samo odgođeni uspjeh! Ups šta ćemo sada?

Možda samo prestati gubiti vrijeme na žal za mogućim, a nikad ne odigranim.
Da zaključim, nakon pružene ruke sada se već možete i zagrliti onako prijateljski.
-Mislim na strah sa početka.

Zahvalimo mu se što nas oblikuje u tom ateljeu života, za sve veličanstvene uspjehe koji čekaju jer pogriješio sam pa šta! Život jeste savršen, a da li ti moraš biti?