Home Preduzetnici Aleksandra Kecman: Što srce osjeti, ruka napravi.

Aleksandra Kecman: Što srce osjeti, ruka napravi.

-

Da je najveća sreća raditi posao koji voliš, potvrđuje nam mlada banjalučka preduzetnica Aleksandra Kecman. Aleksandra je spojila sport i umjetnost, svoje dvije najveće ljubavi u biznis. Da je njen CV već bogat, potvrđuje da je Aleksandra Dipl. Grafički dizajner i dipl. trener sportske rekreacije, osnivač fitness studija Supreme i atelje i galerije Pero Griđo u Banjoj Luci.

Jeste li spremni da se upustite u ovu uzbudljivu i inspirativnu priču?

Kada si shvatila šta želiš od života?

Sve što radim i čime se bavim u životu, prije svega uz pomoć roditelja, jesu zanimanja i poslovi koje volim i koji su mi se ukazali u određenim periodima. Ne bih mogla precizirati period kada sam ja shvatila kojim putem želim ići, jednostavno sam dopustila da mi život i okolnosti nameću smjernice, i ukoliko shavtim da nešto želim maksimalno se prihvatim obaveze i svu svoju energiju usmjerim ka ostvarenju tog cilja. Vodim se svojom intuicijom, i vjerujem u sve što radim, jer kada nešto toliko želite i date svoj maksimum, rezultati kad tad moraju doći.

Kako je tekao tvoj put pokretanja fitness studija?

Tenisom sam se bavila 13 godina. Bila sam uspješna u juniorskom takmičarskom uzrastu. Bila sam prvak RS i vicešampion BiH. Nakon završene srednje škole upisala sam Grafički dizajn, jer su me okolnosti navele na taj put. Tu sam stekla mnogo znanja uopšte o dizajnu i primjenjenoj umjetnosti. Na završnoj godini studija, 2013. godine  osnovala sam fitness studio i počela da se bavim fitnesom. Taj novi početak takođe je bila okolnost koja me navela na novi put,  u kojem sam vidjela svoju perspektivu. Sama ideja fitnesa bila je od mojih roditelja, uz čiju pomoć sam ostvarila sve.

Iako sam u svijetu sporta veliki dio moga života, fitness je bio nešto novo za mene. Zapravo, nikada se nisam zamišljala kao fitness trener, ali od samog početka osnivanja fitness studija i rada sa ljudima shvatila sam da je upravo to moj život. U početku, kao u svakom poslu, nije bilo lako, apsolutno sve poslove u teretani izvršavala sam sama. Vrlo brzo, kroz godinu dana razvila sam posao u toj mjeri da sam već 2014. Godine proširila prostorije studija. U cilju svog usavršavanja završila sam i Fakultet fizičkog vaspitanja i sporta.

Kako je na tebe uticala konkurencija u gradu kada je riječ o fitnessu?

Konkurenciju uvijek gledam sa pozitivne strane. Ukoliko postoji veći broj teretana i fitness studija u gradu sama svjest građana o fizičkoj aktivnosti biće veća. Popularizacija fitnesa u regionu pozitivno utiče na sve u oblasti fitnesa.

Koliko si rada i truda uložila da bi tvoje ime bilo svojevrstan brend u fitness industriji?

Kada bih napravila retrospektivu iza mene je veliki broj radnih sati. Ali važnija stvar od broja sati jeste način na koji su oni provedeni. Jako puno energije je potrebno u radu u sportskoj rekreaciji, posebno ako ste u prirodi violentna osoba pa svaki posao koji radite crpi mnogo energije. Strastveno pristupam svakom poslu, tako sam kroz rad, nekada i dnevno provedenih 13 radnih sati, puno energije, vjere i želje postigla uspjeh. Za sve je potrebno vrijeme. Ukoliko nešto želite trebate duboko vjerovati u to i ne odustajati, posvetite se maksimalno poslu koji radite i ljudi će to prepoznati.

Pokrenula si nešto sasvim novo u gradu. Kada si shvatila da je Atelje potreban našim građanima?

Mislim da u Banjoj Luci ima dosta ljudi koji vole kreativni rad, i kroz vrijeme to se pokazuje. Baš tako, željela sam da pokrenem nešto sasvim novo u gradu, atelje gdje ćemo izrađivati sve naše ideje, galeriju gdje ćemo moći sve to predstaviti, a sve to na jednom mjestu. Tako što će svaki posjetioc imati priliku da vidi proces realizacije i primjenu. Imamo još dosta ideja koje želimo da ostavrimo, koje čekaju pravo vrijeme za njihovu realizaciju. Neke od njih su tematske večeri u galeriji, uz muziku, ples, gozbu, druženje i razvijanje kulture.

Da li je Atelje nastao iz ljubavi i preko noći, ili je to ipak tvoja želja od malena?

Kao što rekoh okolnosti su me navele na taj put, ovaj put to je bio proizvod moje mašte. Oduvijek sam voljela kreativni rad, slikanje, i tata moj već godinama unazad ide u školu slikanja. Zapravo kada god bih vidjela nešto što mi se sviđa, nisam postavila pitanje gdje to mogu nabaviti već kako bih to mogla napraviti. I tako sam počela da maštam o ateljeu i svim stvarima koje bih mogla ručno da izrađujem. Ubrzo sam počela sve ideje da realizujem i shvatila da je to ono čime bih voljela da se bavim. Zamišljala sam jedno malo mjesto u gradu gdje se mogu naći razni proizvodi za kućanstvo, poklone, dekoracije i sl. koji su ručno izrađeni i koji mogu da se realizuju prema želji kupca. I evo danas živim svoj san.

Atelje Pero Griđo

Po čemu je Atelje poseban?

Naš moto je “Što srce osjeti, ruka napravi”. Želja nam je da ljudi osjete energiju koju mi prenosimo na naš rad, tako i konačan prozvod. U umjetnosti je široko polje izražajnim mogućnostima, trudimo se da svakom radu damo lični pečat. Takođe nam je želja da Atelje bude posebno mjesto u gradu, trudićemo se da uvijek imamo zanimljive postavke i izloge, kako bi i sam grad bio lijepše mjesto, svako ko nas posjeti da se osjeća fino i ugodno, a za svakog kupca smo na raspolaganju da zajedničkim idejama stvorimo unikatne proizvode. U planu nam je i realziacija kreativnih radionica, tematskih večeri, i mnoge druge ideje koje se odnose na razne proizvode za koje je potrebno vrijeme da budu realizovane.

Kako danas balansiraš privatni život, fitness i Atelje?

Jednostavno, jer se i u fitnesu i u ateljeu osjećam kao kod kuće. Imam sreću da radim poslove koji volim, sa divnim ljudima oko sebe, uz veliku podršku supruga. Iako je kuća mjesto gdje najmanje vremena provedem u toku dana, ona je dom u kojem imam svu sreću uz svog supruga. Dan ima dovoljno sati za sve što želite da obavite, tako ja dan započinjem treningom, zatim radom u ateljeu, nakon kojeg odlazim na predavanja na master studiju, i završavam treninzima u fitnesu.

Koje tri stvari bi poručila nekome ko danas pokreće biznis iz oblasti ručnog rada?

Jedinstvenost, primjenljivost, prepoznatiljvost!

Koje tri stvari bi drugačije uradila u prošlosti?

Sada kad razmišljam o tome shvatim, da sam po završetku srednje škole odmah upisala Fakultet fizičkog vaspitanja i sporta, ne bih upoznala sadašnjeg supruga sa kojim sam ostvarena kao osoba, vjerovatno ne bih nikada ni bila u svijetu umjetnosti i dizajna. Ovako sam uz pomoć sporta postala fitness trener za kojeg sam se kasnije i školovala, a primjenila sam i sva znanja sa prvog fakulteta osnivajuću atelje. Sve u svemu, ove dijagonale školovanja i posla su mi dobro došle, i isto bih sve uradila.

Sigurni smo da te je ova priča navela na razmišljanje da već danas započneš s promjenama. Neka te priče i drugih preduzetnika i preduzetnica inspirišu!